Kako gradimo danas, tako ćemo živjeti sutra:

Urbanizacija se ne smije odvijati na račun prirode

Gradovi rastu brže nego ikad. Očekuje se da će do sredine stoljeća dodatnih 2,4 milijarde ljudi živjeti u urbanim sredinama. Već danas su gradovi odgovorni za 37% emisija iz energetskih i industrijskih procesa, a bez promjena taj će se udio samo povećavati. Na COP29 naglašeno je kako nije dovoljno graditi više, nego isključivo pametnije: koristiti materijale s manjim ugljičnim otiskom, planirati zelene prostore i osigurati energetski učinkovite zgrade koje će same proizvoditi energiju iz obnovljivih izvora.

Dekarbonizacija gradnje i materijali budućnosti

Beton je danas sinonim za gradnju, ali i za emisije ugljičnog dioksida. Zato sve više proizvođača razvija niskougljični beton, reciklirani čelik i biokompozite izrađene od prirodnih vlakana. Posebno se ističe dekarbonizirani cement kao jedan od ključnih materijala za dekarbonizaciju građevinskog sektora. Na COP29 predstavljeni su i primjeri zgrada izgrađenih pomoću 3D printanja, gdje se točno kontrolira količina korištenog materijala i smanjuje građevinski otpad. Drvo iz održivih izvora vraća se u gradove, ne samo zbog svog toplog izgleda, već i zato što skladišti ugljik tijekom svog života.

Pametan grad zna disati

Rasprave na COP29 u Bakuu stavile su u središte pozornosti pametne i zelene gradove koji koriste digitalne tehnologije kako bi optimizirali potrošnje resursa. Jedan takav koncept su digitalni blizanaci – virtualni modeli koji u stvarnom vremenu prate potrošnju energije, kvalitetu zraka i stanje infrastrukture.
U Bakuu se puno govorilo o primjerima poput Singapura i Kopenhagena, gdje tehnologija pomaže u održivom planiranju i smanjenju ugljičnog otiska. Zeleni krovovi, vertikalni vrtovi i kružno gospodarenje otpadom više nisu futuristički koncepti, oni su dio urbane sadašnjosti.

Tko će platiti zelenu tranziciju?

Transformacija građevinske industrije nije besplatna. Rasprave na COP29 bile su žive upravo oko pitanja financiranja. U igri su trilijuni dolara, a ključna je dilema tko će preuzeti vodeću ulogu: države, privatni sektor ili međunarodne financijske institucije. No, iza tih golemih brojki kriju se pitanja važna za svakodnevni život: hoće li to značiti skuplje stanove, promjene u građevinskim praksama ili nove prilike za zapošljavanje u lokalnim zajednicama? Dogovoreni su prvi koraci prema osnivanju globalnog fonda za zelenu infrastrukturu, s posebnim naglaskom na projekte u zemljama u razvoju.